Inhibitori protonske pumpe (IPP) – lansoprazol, omeprazol, pantoprazol, esomeprazol i drugi – ubrajaju se među najčešće propisivane i najčešće korištene lijekove uopće. Upravo zbog te raširenosti, pitanja o sigurnosti njihove dugotrajne primjene redovito se postavljaju u ljekarni: povezuju se s manjkom vitamina B12 i magnezija, prijelomima kostiju, bubrežnom bolešću, infekcijom Clostridioides difficile, pa čak i demencijom.
Odgovor struke je jasan: važno je razlikovati povezanost od uzročno-posljedične veze.
Što zapravo pokazuju istraživanja
Velik dio podataka o mogućim štetnim učincima dugotrajne primjene IPP-a dolazi iz opservacijskih istraživanja. To znači da je određeni ishod zabilježen češće među korisnicima IPP-a – ali to samo po sebi ne dokazuje da je lijek taj ishod i uzrokovao. Kada su isti rizici testirani u randomiziranim kontroliranim istraživanjima – metodološki najpouzdanijem obliku dokaza – mnoge od tih povezanosti nisu potvrđene.
Zbog toga suvremene smjernice ne preporučuju ukidanje IPP-a isključivo zbog straha od mogućih dugoročnih nuspojava.
Pravo pitanje: postoji li i dalje indikacija?
Umjesto da terapiju promatramo kroz “ukinuti ili ne ukinuti”, stručnjaci savjetuju povremenu, jednostavnu provjeru: postoji li i dalje jasna medicinska indikacija za ovaj lijek?
- Ako indikacija i dalje postoji (npr. refluksna bolest, Barrettov jednjak, zaštita želučane sluznice uz NSAID terapiju), liječenje se nastavlja – u najnižoj učinkovitoj dozi.
- Ako indikacije više nema, s liječnikom se može razmotriti smanjenje doze ili postupni pokušaj ukidanja terapije.
Nakon prekida uzimanja IPP-a moguća je pojava prolazno pojačanih simptoma zbog takozvanog rebound fenomena – privremenog povećanog lučenja želučane kiseline. To ne znači nužno da je terapija ponovno trajno potrebna, već je uobičajen i očekivan dio procesa prilagodbe.
Rutinsko testiranje nije potrebno
Prema smjernicama američkog gastroenterološkog društva (AGA), kod osoba bez dodatnih čimbenika rizika ne preporučuje se:
- rutinsko određivanje vitamina B12, magnezija, kreatinina ili mineralne gustoće kostiju samo zbog dugotrajne primjene IPP-a,
- niti rutinsko uvođenje vitamina B12, kalcija ili vitamina D isključivo zbog te terapije.
Kod bolesnika s postojećim čimbenicima rizika (primjerice starije životne dobi, kronične bubrežne bolesti ili stanja koja utječu na apsorpciju hranjivih tvari) individualna procjena od strane liječnika i dalje je opravdana.
Poruka za kraj
Cilj nije ukinuti lijek pod svaku cijenu – cilj je redovito provjeravati je li lijek i dalje potreban. Kada je indikacija jasna, terapija se nastavlja. Kada indikacije više nema, razmatra se deprescribiranje – u dogovoru sa zdravstvenim stručnjakom.
Ovaj tekst je informativnog karaktera i ne zamjenjuje savjet liječnika ili farmaceuta. Odluku o promjeni ili prekidu propisane terapije uvijek donosite individualno, u razgovoru sa svojim liječnikom ili farmaceutom.
